Glas.ba: "Zagrebački The Paints s baladom ‘Elegy’ na trećoj stepenici do neba"


07 Dec
07Dec

U nastaku pročitajte članak objavljen 06.12.2019. na glazbenom portalu Glas.ba: https://www.glas.ba/2019/12/06/zagrebacki-the-paints-s-baladom-elegy-na-trecoj-stepenici-do-neba/ 

Postoje pjesme koje naše noge, ruke, bokove i cijelo tijelo zovu na gibanje i plesanje. A isto tako postoje i pjesme za plakanje nad kuhinjskim sudoperom. Elegy nije pjesma za gibanje i plesanje.

Nakon singlova “Not My Circus (Not My Monkeys)”, s kojim su se u proljeće 2019 premijerno predstavili publici, i “Love Is Gonna Come” iz septembra, zagrebački rock sastav The Paints je noćas u ponoć na svom You Tube kanalu objavio novu pjesmu “Elegy”.

Trio u postavi Grigor Bartolec (gitara), Josip Pavlović (vokal, bas) i Marko Vucelja (bubanj) počeo je raditi prije tri godine, nakon što je svaki od muzičara prošao ‘školovanje’ u nizu cover i autorskih sastava (Blue & Lowdown, Lotus, Undo, Bad Mushrooms, Lula Mira, Boom Pacha Boom) u kojima su diplomirali na najvažnijem i najzahtjevnijem gradivu – sviranje uživo.

Upravo su taj pristup The Paints odredili kao vodilju i za autorski rad i za snimanje – sve dosadašnje pjesme u studiju su odsvirali uživo i snimili kao ‘one take’, te ih miksali na stari, analogni način na magnetofonsku traku umjesto na kompjuter, da bi onda i mastering obavili analogno u berlinskom Calyx studiju koji je poznat po takvom radu.

Razlika je to koja se čuje, a važna je za njihov old school rock & blues.

Nakon prve pjesme u blues štihu i druge u maniru koji asocira na najbolje iz opusa Creedenca, The Paints su odlučili da treći singl bude balada. Nije baš tipično za bendove što su još na početku privlačenja šire publike, koja se obično na prvu zakači samo za dinamične, plesne, vesele brojeve. Može, dakle, biti riskantno, ako balada nije takva da udari u glavu. A ova udaraI melodijom, i glasom Josipa Pavlovića, i odličnim tekstom.

With your whole world crumbling / Dice’s tumbling / People grumbling / Words they are mumbling / Just another step forward in a wrong direction / A heartbeat away from a fall…

Osim što sviraju muziku koja ionako nije više u centru pažnje (i još pjevaju na engleskom, što znači da će ih većina domaćih radijskih programa zanemariti), The Paints se nose sa još jednim izazovom, u stvari cijeli paketom – nemaju izdavača iza sebe, nikakvu PR agenciju, medijske lobije, ni budžet za snimanje.

Mogu li strast, predanost, vjera u sebe i iskrena zaljubljenost u muziku zeznuti sistem?

Po prirodi stvari, svi navijamo za Davida protiv Golijata. Zato pokušavamo vjerovati da će publika to osjetiti u drugom poglavlju zagrebačkog benda, koji planira da najprije uradi dovoljno pjesama za ozbiljan koncert, a onda da počne svirati, svirati i svirati, od kluba do kluba. Duži i teži put su odabrali, ali i plodovi na njegovom kraju mogu biti sočniji.

To je razlog da budemo uz njih, na njihovoj strani, tamnoj strani Mjeseca, sad, na trnovitom početku.

You recognize these hands
You held them, you loved them, you praised them before
Would you care to live through
The misty fields of tomorrow’s hopes once more

Comments
* The email will not be published on the website.